e
. . . I've been waiting for a girl like you ... Ne pitam te za godine, ne pitam za profesiju, ne pitam što pamtiš, ... pitam te za sada&ovdje, za nas, za danas, ... da postojimo, da jesmo skupa, bez ikakvih koprena izmedju nas... . . . Yes, I've been waiting . . . this time I want to be sure ... |
O, sveti grale! tinta mi se proli. stvarno, ovaj puta, hamper tinte. ima li što bitnije od izvještaja, dnevnih redova, poziva na sastanke, zapisnika, prezentacija, službenog puta...? očito (mi) nema. očito je kapitalizam doš'o na svoje. da mi ubije edenski vrt, i da smrvi suštinu. a opet nekako držim glavu na ramenima. čak i ne gledam toliko dolje. kapci su mi natečeni od suza, ali i to je 'za neko dobro' (tako neke kažu). mora da je proradio egzistencijalni nagon za (samo)održanjem, ka' ono "iden" dalje. možda je ovakav put zgusnutosti, boli i odbacivanja bitnog i voljenog u ime manje bitnog i manje voljenog, put prema jednostavnosti. možda je put prema samoći, iz koje se (možda) može roditi još nešto. mada ne znam što, jer oni iz kojih sam nastala polako i sve više obitavaju na grobljima i ostaju od njih suštinski kemijski elementi. stoga iz samoće, možda se može roditi jedino jednostavnost duše, jednostavnost - bez nakupljanja stvari, djela, misli. to mi je i neka pokušavala reći. da i misli (naše svakdanje) imaju graditeljsku sposobnost, čak i one koje samo onako usput lete, i ne kontroliramo ih, nego dođu i otmu ono najvažnije. ili to nešto, zvano ljubavna veza, veza potencijalno za život, tako sam ju osjećala, možda nije ni bilo važna. ali što jest, ako intrinzično osjećam da je ta druga duša i to drugo tijelo toliko stvoreno za mene, i daje mi velebni osjećaj "povratka kući"? što ako je to ono što sam čekala, onaj komadić s kojim se mogu i zasebno i skupa kotrljati? ne razumijem što je to ni što je bilo. ništa ne razumijem. ne sada. u svakom slučaju, dojam je da duša i tijelo trebaju vrijeme samo za sebe tj. osoba sama za sebe, tijekom vremena, jer davanje sebe u (manje važne) aktivnosti pretjerano, utječe na gubitak sebe (u najmanju ruku, u nezadovoljstvo, a vjerujem - i bolest). čak ako je i ljubavna veza snažna, te kapitalistiške silnice aktivnosti koje su zapravo za ljudsko postojanje malo važne, otimaju osobu od njenog ja, i tada ona nema snage ni mogućnosti ni na polju odnosa biti ona prava "ja". to mi je možda izlika, ali tako to čitam iz svog iskustva i imala sam potrebu ovdje to zapisati, kada nam je tehnologija a i kapitalizam omogućio blogove. ljubav, taj sveti gral, puna je iskustava svjetlosti i tame, nažalost i tame, iako sam privoljevala da je ljubav isključivo svjetlost. no, nešto tame, neki mikronić ili kockica tame, uđe u nju, i to ju čini živom i postojanijom. no, ljubav se ne može boriti sa zemaljskim kolebanjima, koji negiraju svjetlost te ljubavi. zemaljsko, u ovom slučaju kapitalističko postavljene silnice, i tko zna što još (moji vlastiti unutarnji nasljeđeni i naučeni stavovi, norme itd.), ne može vladati ljubavlju, te ju razara, prvo mišlju, riječima, a onda i djelom. kako bilo da bilo. sveti gral je (vjerojatno) samo u mojim rukama, iako to ne vidim stalno. rečeno mi je da pođem na svoj put. i valjda je to "to", da konačno odrastem, da prestanem dramiti oko svakodnevnice, da samo budem i da kročim kroz život. da postanem jednostavnost. da biram misli. riječi. djela. i da budem zahvalna. toj drugoj duši sam zahvalna, i ovom životu, da dobih priliku osjetiti spajanje duša, tijela, uzdahe i riječi koji se iz jedne u drugu istapaju, osvještavanje drugih realnosti, i najvažnije - razmjenu, povjerenje, svjedočenje, suputništvo. i za ništa mi nije ža'. čudan mi je pojam odvajanja od nekog i nečeg što doživljavam kao suštinski dio sebe, ali eto to ću valjda s vremenom spoznati, za što je to potrebno. i još nešto: postajem svjesna da doista, sve što mi se dogodilo i događa, samo je ogledalo mene. to je možda najteže - da ono što podastirem drugima (da me ne čuju, da me kritiziraju i dr.) zapravo sam ja, i jedino ja, takva sam ja. vjerujem da ću kročiti dalje, po gral, svjesnija što čine moje misli, riječi, djela, i da ću donositi adekvatnije prioritete, već danas, ove sekunde. puštanje druge duše da ide dalje, da se odvojimo, bila je visoka cijena. vjerujem da ću naći načina donijeti odluke o svom životu. jedino sretna i zadovoljna, ispunjena i svoja sam ja "ja", i mogu doprinjeti onome oko sebe. hvala svakome i svakoj koja je ovo pročitala. U Zagrebu, 19.03.2011. Lavica zagrebačka "“The Grail becomes symbolic of an authentic life that is lived in terms of its own volition, in terms of its own impulse system, that carries itself between the pairs of opposites of good and evil, light and dark” (p197)." (v. http://unurthed.com/category/hermetic/page/4/). ukoliko Vas zanima, za referencu: http://www.doyletics.com/arj/innerre.htm A READER'S JOURNAL , Inner Reading and Inner Hearing, GA#156 by Rudolf Steiner, Achieving Being in the World of Ideas A Book Review by Bobby Matherne ©2009 |
reko sam joj da sam sit i princeza i svih drugih prevarenih zena a i nje reko sam joj da cu otic otic iz ovog smijesnog grada i da me pusti da spavam |
u tijelu crijeva, izbodena suho lice oči neisplakane jedno veliko ne željezna kapsula misli i riječi odjekuju samica- iz nje ti se javljam, čuješ li me...?-... op.a bilo je tu i trenutaka i perioda velike sreće, i vjerovanja, ali eto možda samo jedna velika iluzija. nisam bitna, nisam nekome bitna, riječi su me izigrale, ono "volim te i želim te", ... ma u što sve žena može povjerovati... a možda i ponovno povjerujem ... |
'sred jutra blišti prilipak sanja pučinu zvijezde (petkom uvečer) sjajnije postaju op.a. slika Klimt "Prijateljice" |
nevjerojatno kako budzovanske oštrice izviru ispod svile svaki put nova rana neumitnih dotepenskih krvoloka ne znaju pristojnost lijepu riječ kap s lista ********** samo kao fusnota - još jedan dušocid individuocid u ofisu 29.10.'10. |
Rekao si: budi stablo. I bijah stablo. Rekao si: budi plaha. I neusudih se zatreperiti lišćem. Rekao si: budi vjerna I ja čekah. Onda si ušutio. A stablo je jos tu. I ne usudi se zatreperiti lišćem. in memoriam Vesna Parun 01.04.1922. - 25.10.2010. |
Stipane, jel oš il neš? .... e što je ljubav. zajeb. veliki. nekad malo manji. zaljubljena u svećenika. zaljubljen u laikinju. oš il neš. s brkovima il bez. scena iz filma "Što je muškarac bez brkova". |
... pišem pismo tinta mi se proli ...." ".... daleko je onaj 'ko me voli" ipak neupitno sidrište na sjevernom moru ostaješ na tragu puteva pozdravi se već jednom doista želim nestati |
to sam jaaaaa moje je ime drukčija kako se dobro zabavljam OVA JE KUĆA PUNA SUNCA OVE SU RUKE PUNE ZVIJEZDA |
i još malo tanga, za dušu. vođenje partnerice. kad jedan zna, drugog može voditi. prepuštanje. povjerenje. osmjesi i opuštenost. život. |
don't think. just dance. count the stars. release your feet. move. breathe. |
"Za mene je sreća" . . . što ću, volim sve od Beethovena do . . . |
Well, I've walked these streets a virtual stage it seemed to me make up on their faces actors took their places next to me Well, I've walked these streets in a carnival of sights to see all the cheap thrill seekers the vendors and the dealers they crowded around me have I been blind have I been lost inside my self and my own mind hypnotized mesmerized by what my eyes have seen? Well, I've walked these streets in a spectacle of wealth and poverty in the diamond markets the scarlet welcome carpet that they just rolled out for me And I've walked these streets in the mad house asylum they can be where a wild eyed misfit prophet on a traffic island stopped and he raved of saving me have I been blind have I been lost inside my self and my own mind hypnotized mesmerized by what my eyes have seen?have I been wrong have I been wise to shut my eyes and play along hypnotized paralyzed by what my eyes have found by what my eyes have seen what they have seen? (A1) have I been blind have I been lost have I been wrong have I been wise have I been strong Have I been hypnotized mesmerized by what my eyes have found in that great street carnival (Repeat from A1) in that carnival? (last time only) |
kak' je ovo dobro ... a pogotovo za razbuđivanje ujutro ... I dream of rain I dream of gardens in the desert sand I wake in pain I dream of love as time runs through my hand I dream of fire Those dreams are tied to a horse that will never tire And in the flames Her shadows play in the shape of a man's desire This desert rose Each of her veils, a secret promise This desert flower No sweet perfume ever tortured me more than this And as she turns This way she moves in the logic of all my dreams This fire burns I realize that nothing's as it seems I dream of rain I dream of gardens in the desert sand I wake in pain I dream of love as time runs through my hand I dream of rain I lift my gaze to empty skies above I close my eyes This rare perfume is the sweet intoxication of her love I dream of rain I dream of gardens in the desert sand I wake in pain I dream of love as time runs through my hand Sweet desert rose Each of her veils, a secret promise This desert flower No sweet perfume ever tortured me more than this Sweet desert rose This memory of Eden haunts us all This desert flower This rare perfume, is the sweet intoxication of the fall |
dobar stari rock'n'roll i virtuoz Mark K... live verzija Walk of Life... |
reci mi zašto si mene lagao jer sada nema te kad trebam te najviše bit će ti žao kad kraj drugoga se probudim bit će ti žao kad zauvijek me izgubiš |
"Gdje god jesam, neka sam, nebo je moje. Prozor, misao, zrak, ljubav, Zemlja je moja. ... ... Treba sklopiti kišobrane, treba ići pod kišu. Misao, sjećanje, treba odnijeti pod kišu. Sa svim ljudima grada treba ići pod kišu. Prijatelja treba susresti pod kišom. Ljubav treba tražiti pod kišom. Pod kišom treba spavati sa ženom. Pod kišom se treba igrati. Pod kišom treba pisati, govoriti, lopoče saditi. Život je uzastopno vlaženje, život je kupanje u zdencu Sadašnjosti. Svucimo ruho: voda je korak od nas. ..." gdje nabaviti ovu zbirku - Sohrab Sepehri |
PAMTIM SAMO SRETNE DANE (YouTube) - Gabi Novak Pamtim samo sretne dane, pamtim samo one noci, koje sam djelila s tobom sanjajuci i ljubeci. Pamtim samo sretne dane, pamtim samo ona jutra, koja bude nasa tjela zagrljena, kao mrtva. Ja nisam kao ti da pamtim samo zlo. Ja nisam kao ti ne mogu to. nananananana Pamtim samo sretne dane pamtim samo one kuce. Gdje se nasa ljubav krila samo, kano i bespuce. Pamtim samo sretne dane oko nas je voda rasla. Pamtim samo samo sretne dane da bih nasu ljubav spasla. Ja nisam kao ti da pamtim samo zlo. Ja nisam kao ti ne mogu to. nanananananana Pamtim samo sretne dane svi su drugi magla, san. Samo onaj koji valja u lice je upisan. Pamtim samo sretne dane, oko nas je voda rasla. Pamtim samo sretne dane da bih nasu ljubav spasla. Ja nisam kao ti da pamtim samo zlo. Ja nisam kao ti ne mogu to. nanananananannana |
I've got life, mother I've got laughs, sister I've got freedom, brother I've got good times man . . . I've Got Life (YouTube) svaki dan je živ. i ja sam živa. sretan mi rođendan! |
.. tako je to kad MM p'eva predsjedniku Johnu za rodjendan Marilyn Monroe - Happy Birthday Mr President (YouTube) nema ni MM ni JFK-a... no mi smo tu ... navek |
uzašla dušom i tijelom bez smrti grliš sve nas tražitelje milosti i uslišiš molitve ja to znam potvrđujem hvala Ti, Majko posebno Ti hvala na ovaj dan |
pustite Sunce unutra Let the Sunshine In (YouTube) |
Ljubeci se od postanja Kroz maglu svijeta dvoje bludi, Sa cudnom ceznjom, da se nadju U metezu stranih ljudi. Razmisljaju o sebi cesto I prevarit ce se kadikad, Da su jedno drugo nasli, A nece se naci nikad. Pa ipak, on ce jednom doc U sobu onoga hotela, U kom je ona cijelu noc Uz uzdisaje mora bdjela. Pred zoru, kad u krevet legne, Na onu mislec koju trazi, Ni slutit ne ce, da mu jorgan Pokrivase vec njene drazi. I mozda ce u restoranu Iz one case on da pije, Na kojoj bjehu njena usta Nekoliko dana prije. Gabi Novak - Dvoje (stihovi Dobriša Cesarić) Dvoje _ klikni za glazbu (YouTube) |
Đurđevdan je ... a ja nisam s onom koju volim.... .... . . . ljubav, suvišna Đurđevdan Bijelo dugme YouTube ... nema zvijezde Danice ** đurđevdan, jurjevo Jurjevo (srp. Đurđevdan) je blagdan svetog Jurja, 23. travnja, koji Pravoslavna crkva obilježava 6. svibnja prema julijanskom kalendaru. Usto, to je i najveći romski blagdan (romski: Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Mnoge tradicije koje su uz njega povezane potječu iz zajedničke tradicije mnogih naroda istočnog Sredozemlja. Na taj dan Romi se osobito svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska glazba i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi ovog praznika uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a ponegdje se i zidovi kuća peru vodom. Obično A5 na ovaj dan jede janje. Kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put. Slična predaja sačuvala se i među Arapima, kako kršćanima, tako i muslimanima na Bliskom istoku, a potječe od štovanja poganskoga božanstva proljeća i plodnosti koje se arapski naziva Hader, što znači "Zeleni." To objašnjava i naziv "zeleni" što ga svetom Jurju daje hrvatska narodna pjesma (npr. "Prešel je prešel pisani Vuzem, došel je došel Jura zeleni"), te mnogobrojne jurjevske običaje vezane uz zelenilo i plodnost, osobito na sjeverozapadu Hrvatske. Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Jurjevo" post uredjen za objavu 05.08. by Lafica |
U ovaj sitan sat, . . . tipke klavira. Neki kažu da je to žičani instrument. Ne znam, prije nisam pitala, prije nitko to nikad nije spomenuo. Psi laju, bit će kiše. Tramvaj u pozadini. Ipak, tolika tišina između nota. |
... lijepo je odagnati maknuti kročiti u svoju slobodu ... glazba 80-ih, krasan glas Alison Moyet Love Resurrection - Alison Moyet (YouTube) |
PRVI sjećate li se prvog susreta ? |
SUSRET Mala početnica kurzivne glagoljice (klikni ... krasan članak) autor krasopisa: M. Katnić, s 12 godina |
Lijepa naša Domovino, Oj junacka zemljo mila, Stare slave djedovino, Da bi vazda sretna bila! Mila kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina, Mila kuda si nam ravna, Mila kuda si planina! Teci Savo, Dravo teci, Nit' ti Dunav silu gubi! Sinje more, svijetu reci, Da svoj narod Hrvat ljubi! Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrašce bura vije, Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije pobjeda. veselili smo se pravdi, cjelovitosti, slobodnim udasima. miru. slobodi. ravnopravnosti. i kaj sad? gledam u stranu. a neki se trude gledati u oči i dok lažu. |